Pogrešna dijagnoza
Drage žene, moram podijeliti sa vama nešto što će možda nekome i pomoći.
Prijateljica iz djetinstva se zadnjih par godina borila sa raznim strahovima,
halucinacijama, depresijom, postala je druga osoba, jedva smo komunicirale.
Jednostavno smo svi imali osjećaj da je odsutna, bolno
je bilo gledati je kako propada i pati, a takođe i roditelji, brat, svi su bili umorni od svega.
Prošle godine udala se i ostala trudna, mislila je da će biti lakše,
i prije dva mjeseca porodila se hitnim carskim, bebica mora na razne terapije...
Njoj(porodilji) još gore, ne želi da uzme bebu, muž odlazi jer mu je dosta svega, majka uzela bolovanje da brine o bebi...
Prestala se i meni javljati 😥.
Zabrinula sam se, trajalo je to nejavljane skoro eto dva mjeseca, i neki dan vidim ona me zove.
Ne mogu da vjerujem. Javim se onako u strahu i čujem nju svu veselu (zvučala je kao "ona stara" osoba, vedra i sretna).
Ispriča mi da je završila na psihijatriji i dobila odgovarajucu terapiju, i da se ponovo osjeća kao živa osoba.
Svih ovih godina primala je pogrešnu terapiju!
U glavi joj je stalno bio suicid i da želi umrijeti. Pogrešna terapija je mogla koštati života, porodice...
Ne mogu vam opisati koliko sam sretna zbog nje, njenog djeteta, roditelja.
Ovo nam je škola, da ukoliko uzimamo terapiju, mora biti bolje,
ako ne pomaže, moguće je da nismo ljekaru rekle sve simptome, i da je on donio pogrešnu dijagnozu.
Ona je živjela u paklu, a sada kaže da ne osjeća ni malo straha, nema problem sa disanjem,
pritiskom, nesanicom i ponovo je ona žena koja je nekada bila.
Pozdrav 🧡🧡
preuzeto sa interneta